.png)
Smrdljivi martini invazivni su štetnici koji se tijekom jeseni u velikom broju okupljaju u kućama i stanovima tražeći sklonište. U vrtovima mogu oštetiti brojne uzgajane biljke. Iako nisu opasni za ljudsko zdravlje, njihova prisutnost brzo može postati vrlo neugodna. Preventivne mjere i pravodobno suzbijanje mogu učinkovito ograničiti njihovu pojavu.
Smrdljivi martini najčešće se pojavljuju od kasnog ljeta do jeseni, kada traže pogodno mjesto za prezimljavanje. Tada često ulaze u kuće, stanove, garaže, vrtne kućice i druge zgrade, gdje mogu ostati do proljeća.
Osim što su smetnja u zatvorenom prostoru, oštećuju i voćke, povrće i druge uzgajane biljke. Kada se osjete ugroženo, ispuštaju karakterističan neugodan miris po kojem su dobili ime.
Smrdljivi martini ne ulaze u zatvorene prostore u potrazi za hranom. Traže toplo i sigurno mjesto za prezimljavanje. U kuće i druge zgrade najčešće ulaze kroz otvorene prozore, vrata, ventilacijske otvore ili pukotine na fasadi.
Njihovu prisutnost najčešće potiču:
Kada pronađu pogodno sklonište, velik broj smrdljivih martina može prezimiti na istom mjestu.
Smrdljivi martini nisu opasni za ljude jer ne bodu, ne grizu i ne prenose bolesti. Ipak, u zatvorenim prostorima mogu biti velika smetnja, a njihova prisutnost u vrtovima i voćnjacima može utjecati i na kvalitetu i prinos usjeva.
Najčešći problemi uključuju:
Budući da se često okupljaju na prozorima, zidovima i stropovima, mnogim su ljudima posebno nepoželjni u domu.
Smrdljivi martini pojavljuju se na otvorenom i u zatvorenim prostorima. Tijekom toplijih mjeseci uglavnom se nalaze na biljkama. U jesen ulaze u zgrade kako bi prezimili.
Najčešće ih nalazimo:
U zatvorenim prostorima preferiraju pukotine, područja iza namještaja, zavjese i druga mirna mjesta na kojima mogu neometano prezimiti.
Smrdljive martine uglavnom je lako uočiti jer se tijekom jeseni često okupljaju na vanjskim zidovima, okvirima prozora i balkonima. Kako temperatura pada, počinju tražiti pogodna mjesta za prezimljavanje i mogu u velikom broju ući u domove.
Najčešći znakovi njihove aktivnosti su:
Ako se tijekom jeseni u domu pojavi više smrdljivih martina, pregledajte moguća ulazna mjesta i odgovarajuće ih zatvorite.
Najuspješniji način njihova suzbijanja jest spriječiti ulazak u zgradu. Ako su već prisutni u zatvorenom prostoru, uklonite ih na način koji neće izazvati ispuštanje neugodnog mirisa.
Preporučujemo:
✔ postavljanje mreža protiv insekata na prozore i vrata,
✔ zatvaranje pukotina oko prozora, vrata i fasade,
✔ redovito pregledavanje tavana, garaža i drugih prostora,
✔ uklanjanje pojedinačnih smrdljivih martina usisavačem ili posudom za prikupljanje,
✔ uporabu namjenskih insekticida kada je prisutan velik broj jedinki.
Nemojte ih gnječiti ni gaziti jer pri osjećaju ugroženosti ispuštaju karakterističan neugodan miris. Taj miris može privući i druge jedinke.
Smeđa mramorasta stjenica invazivna je vrsta podrijetlom iz istočne Azije koja se posljednjih godina široko proširila Europom. Prepoznaje se po šarenom smeđem tijelu i karakterističnim svijetlim prugama na ticalima. Napada brojne voćne, povrtne i ukrasne biljke te tijekom jeseni često u velikom broju ulazi u kuće i druge zgrade.
Zelena smrdljiva stjenica autohtona je vrsta koja se najčešće nalazi na drveću, grmlju i drugim biljkama. Odrasle jedinke ljeti su karakteristično zelene, a u jesen postaju smećkaste, što im pomaže da se stope s otpalim lišćem.
Ne. Smrdljivi martini ne bodu ni grizu i nije poznato da prenose bolesti. Njihovi su glavni nedostaci neugodan miris i sklonost okupljanju u velikom broju u zatvorenim prostorima.
U jesen traže toplo i sigurno mjesto za prezimljavanje. Najčešće ulaze kroz otvorene prozore, vrata, ventilacijske otvore ili pukotine na fasadi.
Pojedinačne jedinke pažljivo uklonite usisavačem ili ih uhvatite u posudu i odnesite van. Ako ih je mnogo, upotrijebite namjenski insekticid za gmižuće i leteće insekte.
Postavite mreže protiv insekata, zatvorite pukotine oko prozora i vrata te redovito pregledavajte moguća ulazna mjesta oko zgrade.
Miris je obrambeni mehanizam kojim odvraćaju grabežljivce. Ispuštaju ga uglavnom kada se osjećaju ugroženo ili kada ih se zgnječi.
Smrdljive stjenice postale su česti posjetitelji hrvatskih domova, osobito u jesen kada traže zaklon od hladnoće. Nisu opasne za ljude, ali mogu biti vrlo neugodne zbog karakterističnog mirisa koji ispuštaju kada se osjete ugroženima.
