Žohari se često kreću između izvora hrane i onečišćenih mjesta te stoga mogu prenositi patogene mikroorganizme koji mogu pridonijeti trovanju hranom i drugim bolestima. Mnogi ljudi alergijski reagiraju i na izlučevine, izmet i odbačene košuljice žohara. Alergeni žohara mogu uzrokovati začepljen nos, kihanje i suzenje očiju, a u težim slučajevima mogu pridonijeti blagoj ili teškoj astmi. Astma povezana sa žoharima osobito je česta među djecom koja žive u gusto naseljenim područjima, gdje infestacije žoharima mogu biti opsežne.
Kako prepoznati žohare i znakove njihove prisutnosti
Žohari su spljošteni, smećkasti insekti s dugim ticalima koji se kreću vrlo brzo. Najčešće ih se može vidjeti noću, kada napuštaju skrovišta u potrazi za hranom i vodom. Kada se upali svjetlo, obično se brzo povuku u pukotine, ispod namještaja ili na druga skrivena mjesta.
Žohari prolaze kroz nepotpunu preobrazbu. Iz jaja se izlegu nimfe koje nalikuju odraslim jedinkama, ali im krila još nisu potpuno razvijena. Tijekom rasta nekoliko se puta presvlače prije nego što dosegnu odrasli stadij.
Žohari se razmnožavaju iznimno brzo. Ženke odlažu jajne čahure na skrivena i zaštićena mjesta. Ovisno o vrsti, svaka čahura može sadržavati od 15 do 40 nimfi. Njemački žohar jedna je od najraširenijih i najupornijih vrsta, a samo jedna ženka može neizravno pridonijeti nastanku nekoliko tisuća potomaka za manje od godinu dana.
Jedan od prvih znakova aktivnosti žohara njihov je izmet, koji nalikuje sitnim zrncima mljevenog papra ili maka. Najčešće se nalazi uz putove kretanja, u blizini skrovišta ili na mjestima na kojima se žohari dulje zadržavaju.